UTVRĐIVANJE PRAVNOG OSNOVA ZA NAKNADU ŠTETE PO OSNOVU UGOVORA O OSIGURANJU IMOVINE

Abstract

Osiguranje je multidisciplinarna nauka, istovremeno ekonomska i pravna,
te kao takva nameće potrebu njenog sagledavanja sa jednog i drugog aspekta. To se
najbolje da sagledati kod utvrđivanja pravnog osnova, nakon nastanka štetnog
događaja. Nakon prijave oštećenja na osiguranoj imovini, prije preduzimanja bilo
koje radnje, od strane Osiguravajućeg društva kome je zahtjev za naknadu štete
podnesen, pristupa se utvrđivanju pravnog osnova. To podrazumjeva više pravnih
radnji i tek nakon utvrđivanja obaveze za naknadu štete pristupa se daljnoj obradi
iste.Cilj rada je sagledati, koji su to pravni osnovi koji se utvrđuju, odnosno, koji su
to osnovni elementi ugovora o osiguranju, na osnovu kojih se utvđuje obaveza za
naknadu štete. U radu se razmatraju ključna pitanja i principi na kojima se zasniva
odnos osiguranik-osiguravač, kao i značaj osiguranja imovine za vlasnika iste.
Pozitivni efekti, koji nastaju ugovaranjem osiguranja, klasifikovana u tri velike
grupe: Ekonomsku grupu čini više lemenata: u kojima se osiguravajuća zaštita
izučava kao faktor ekonomske sigurnosti vlasnika imovine s jedne strane, i
mobilizacija finansijskih sredstava, koja mogu biti u funkciji oživljavanja
privrednih aktivnosti, s druge strane. Sa ekonomskog aspekta, ugovaranje
osiguranja je takav posao na osnovu koga se osiguravač obavezuje da za određeni
iznos, odnosno cijenu osiguravajuće zaštite (u vidu naplaćene premije osiguranja)
osiguraniku isplati naknadu štete kada nastupi osigurani slučaj, odnosno da ga
obešteti. Pravni aspekt sadržan je u samom ugovoru o osiguranju, u kome su
utvrđena prava i obaveze ugovornih strana - osiguravača i osiguranika. Sociološki
aspekt: razmatra ciljeve , koji će se osiguranjem imovine i imovinskih interesa
ostvariti, kao što su sigurnost, da će u slučaju uništenja imovine od opasnosti
navedenih u ugovoru o osiguranju, vlasnik imovine biti obeštećen. U zaključnom
dijelu daju se osnovne preporuke i smjernice za budući razvoj odnosa na relaciji
osiguranik - osiguravač i ukazuje se na neophodnost prilagođavanja uslova
osiguranja potrebama osiguranika, što znači da ponuda osiguravajućih društava,
treba da bude zasnovana na „paketu rizika“ kao posebnog „ proizvoda“ ovih
finansijskih institucija. Znači, da osiguravajuća ponuda, treba da bude: originalna i
kvalitetna, odnosno, da sadrži nešto novo, što će vlasnike imovine privući da istu
osiguraju.